Pandemija COVID-19 predstavlja brojne izazove zdravstvenim sistemima širom svijeta. Mnoge inicijative usmjerene na obuzdavanje prijenosa virusa mogu uticati na stalnu njegu ljudi sa već postojećim zdravstvenim stanjima, naročito u okruženjima koja su ograničena na resurse.
Većina ljudi s zatajenjem bubrega mora primati liječenje u dijaliznim centrima svaka 2-3 dana (ostali dijaliziraju kod kuće). Stroge obustave rada ograničavaju javni i privatni prijevoz koji obično omogućava putovanje za ljude koji često žive na značajnim udaljenostima od centara za liječenje.
Pored toga, prekidi u lancima snabdijevanja i povećana potražnje doveli su do nestašice lične zaštitne opreme za osoblje u dijaliznim centrima, što ove zdravstvene radnike dovodi u nepotreban rizik. Manjak lijekova i potrošnog materijala potrebnog za liječenje na dijalizi takođe stvara prepreke za zbrinjavanje ljudi sa zatajenjem bubrega.
Osoblje smješteno u karantin kada pacijent ili zdravstveni radnik imaju infekciju mogu ograničiti mogućnost centara za dijalizu. Mnogi se objekti trude da osiguraju odgovarajuću zdravstvenu radnu snagu, a teret pronalaska alternativne ustanove često pada na pacijente.
Preliminarni podaci pokazali su da oko 20-30% pacijenata hospitaliziranih s COVID-19 razvije zatajenje bubrega, što dovodi do porasta potrebe za dijalizom. Ipak, redovne dijalizne usluge su prekinute kako bi pripremile bolnice za pružanje njege pacijentima COVID-19.
“Bolnice moraju biti spremne da povećaju kapacitet za dijalizu kako bi se pružila efikasna njega pacijentima sa COVID-19 i trebalo bi usvojiti stroge mjere za zaštitu slabe populacije na dijalizi od infekcije COVID-19”, rekao je profesor Carmine Zoccali, predsjednik Europske asocijacije za dijalizu i transplantaciju.
“Prekid ovog liječenja za spas života je određena smrtna kazna za pacijente na dijalizi. Praviti od ovih pacijenata kolateralnu štetu ove pandemije bilo bi tragedija”, rekao je je profesor Anupam Agarwal, predsjednik Američkog udruženja nefrologa.
“Pandemija COVID-19 otkriva nedostatke u pružanju njege, posebno u zemljama sa slabim zdravstvenim sistemima. Globalna zdravstvena zajednica i kreatori politika trebali bi predvidjeti i odgovoriti na jedinstvene potrebe različitih grupa pacijenata poput onih sa zatajenjem bubrega”, rekao je profesor Vivekanand Jha, predsjednik Međunarodnog društva nefrologije.
U ime naša tri društva tražimo da vladine agencije koje nadziru dijalizne centre u zemljama u razvoju osiguravaju pružanje podrške osoblju, nefrolozima i drugim zdravstvenim radnicima koji pružaju spasonosne dijalizne tretmane za ove ranjive pacijente. Istodobno, vladine agencije moraju učiniti mogućnost brzog testiranja i dostupnost lične zaštitne opreme prioritetom.
